Pivski funfactovi ili kako sam zamrzio školskog prijatelja, velikog pivskog znalca

Svjetski dan piva je prvog petka u kolovozu i taj smo dan, barem kalendarski gledano, omašili za nešto više od dva mjeseca, no to nije razlog da uz jedno hladno ne popričamo o brojnim razlozima zašto nas to sjajno piće uveseljava, uz kratku anegdotu.

Iako ćeš tijekom svojih lutanja po beershopovima i krčmama nerijetko naletjeti na endemske vrste ljudi koji u jednoj ruci drže boce/limenke, a u drugoj mobitele, i pritom pogledom sijevaju s jedne na drugu čitajući podatke o sastojcima i postocima, vjerojatno je zanimljivije u nekom kutu pivnice osobi koja s tobom sjedi trabunjati o manje poznatim činjenicama o pivu nego o tim za većinu suhoparnim podacima.

Istini za volju, lako je moguće da će tvoj sugovornik, u ovom slučaju moj dragi školski suborac, neki takav ničim izazvan i potpuno nasumično ispaljen podatak ispratiti blagim puhanjem na nos uz jedva razvučen osmijeh zatvorenih usta, ali uvijek ostavi mjesta mogućnosti da će odmah zatim on na sebe preuzeti odgovornost da tebe zabavi istom mjerom, a taj zlatni trenutak iskoristi za par gutljaja hmeljem zasićenog Deep Divea.

No, loptica će se vratiti na tebe i ponovo je na tebi red. “Znaš li ti, dragi moj srednjoškolski prijatelju kojeg nisam vidio 17 godina i sad ću te podariti zabavnim znanjem koje će te izuti iz postola, da je najstarija pivovara na svijetu Weihenstephan iz njemačkog Freisinga?“, glasit će tvoj projektil na kojeg on vjerojatno neće imati odgovor. Ipak, u rukavu ostavi i 1040. godinu, onu kad je ta pivovara osnovana. Za svaki slučaj.

Budući da se 17 godina niste vidjeli, ne budi brzoplet kao ja i ne zaključi naprečac da si superiorniji u ovim esencijalnim znanjima; možda je i on čitao margine opskurnih pivskih magazina. “Kad si već isukao mač, znaš li tko je izmislio čips i to, barem se tako vjeruje, sasvim slučajno?“, uvrijedit će te nesretnik. “Kuhar George Crum”, ispaljuješ na zadnje slogove njegove bačene rukavice i dodaješ: “Tajkun mu je jednom rekao da krumpir reže predebelo pa mu ga je ovaj u inat narezao na debljinu papira i ubacio u kipuće ulje. Tajkunu i prijateljima se toliko svidjelo da je taj čips uskoro postao najpopularnije jelo u restoranu u kojem je Crum radio.” Nakon ovoga razgovor više ne može teći u prijateljskom tonu, i nije.

“Najraniji zapis o pivu je onaj Grka Ksenofonta iz petog stoljeća prije nove ere”, oholo će i bahato bivši prijatelj.

Sad ste već dva desperadosa koji, na obostrano žaljenje, naručuju rundu za rundum, udaraju se neiskrenim komplimentima i osmijesima, jedva susprežući suze očajnice. “Guinnessovu knjigu rekorda začeo je Hugh Beaver, glavni direktor Guinness pivovare. Ideja mu je bila stvoriti legitimni izvor činjenica za posjetitelje pubova koji su se često svađali oko raznih rekorda”, izgovaraš napola otvorenih usta, s grašcima znoja na čelu, znajući da ova šarada ne može potrajati cijelu večer – jedan mora biti jači, jedan je morao provesti više vremena na wc školjci s mobitelom u ruci. “Česi piju najviše piva na svijetu, čak 137 litara godišnje po glavi stanovnika. Slijede ih Poljaci s 98 litara, pa zatim Nijemci s dvije litre manje”, odgovara tvoj trenutni najveći neprijatelj na svijetu, a nekad ste dijelili ono dvostruko šiljilo. “Ne bi on treći razred upisao da nije sjedio kraj mene”, roji ti se misao glavom, ali nemaš vremena za melankoliju jer on bezvučno miče usnicama, sklada nešto i progovorit će.

“Cenosilikafobija je strah od prazne čaše”, slavodobitno će, podižući ruku prema konobaru koji već nosi dvije rosne boce Habaneona. Ljuti ljudi, ljuto pivo. Stara narodna.

Na izmaku si snaga, piješ s ološem kojeg si nekad zvao bratom, i to nakon što si ga doveo u birtiju koju smatraš drugim domom. Zašto uopće piješ s njim već šestu rundu… I na to ti sine. “Znaš li ti, dragi prijatelju, koliko je trajao najdulji mamurluk na svijetu? Čitava četiri tjedna Škot je dolazio k sebi nakon što je popio 60 pinti piva, a od glavobolje se oporavljao šest mjeseci”, izustiš, a on na to već ima spreman očajnički odgovor.

“Postoji oko 400 vrsta piva”, izaziva.
“Svjetlost je najčešći uzrok kvarenja piva”, dominiraš.
“U srednjem vijeku ljudi su pili više piva nego vode”, ne odustaje.
“Dok ovo izgovaramo pretpostavlja se da je 0.7% ljudi na svijetu pijano, a to je oko 50 milijuna ljudi”, poklapaš.

Obojica se sad gledate, zadihani i crveni u licu, a i neki se tuđi pogledi lijepe po vašim obrazima, u čudu i s natruhom prijezira. U tom vam je trenutku obojici jasno da ste pretjerali, prešutno se pomirite, proglasite ovaj sramotni duel remijem i nastavite ćaskati o Squid Gameu na Netflixu. Svima dobro.

Ugodno si iznenađen po povratku s wc-a jer konobar kaže da je račun plaćen. Najbolji ti se prijatelj prijateljski osmijehe i zagrljeni napuštate birtiju. Na cesti, prilikom prijateljskog zagrljaja na rastanku, šapne ti na uho: “Najjače pivo na svijetu ima 67.5% alkohola i skuhala ga je škotska pivovara Brewmeister 2017. godine”.

Gledajući s gađenjem u njegov pobjednički osmijeh odmah se prisjećaš da postoji razlog zašto se niste vidjeli 17 godina.

Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; atelier ANII; Wikipedia; Unsplash