Zašto mi se spava nakon prvog piva?

Zašto se to događa samo meni? I zašto ih onda popijem osam?

Sad se već otprilike dobro znamo, a dobri si znanci ne lažu međusobno. Pa budimo onda iskreni jedni prema drugima i priznajmo naglas: spava nam se od prvog popijenog piva.

Budući da je jedno od tri pitanja postavljenih u naslovu već odgovoreno (svima nam se spava nakon prvog piva, i stvarno je tako) možemo krenuti dalje s raspravom u formi monologa. Dakle, dobro poznat scenarij poslužit će kao primjer za ovu jednostranu debatu: nakon posla kojeg savjesno i odgovorno svakog dana odradim, ponekad me netko pozove na pivo. Zvuči sjajno, i jest, jer nema boljeg načina i okolnosti za izjadati se nekome i smoriti ga do neprepoznatljivosti svojim problemima uz čašu Sieste na nekoj ljetnoj terasi. I dok se ta osoba pita gdje je u životu skrenula na nepopločeni put koji ga je odveo do odluke da me pozove na to pivo, ja sam već vjerojatno iskapio prvu rundu.

Sad kad je red na nesretniku da olakša svoju dušu i vrati mi istom mjerom, ja se vrpoljim jer u glavi vrtim sve izlike kojih se mogu sjetiti, manje ili više bizarne i za razum uvredljive, da napustim ovaj sastanak jer mi se odjednom nevjerojatno spava. I tako gotovo svaki put, do te mjere da bih najradije zaspao na licu mjesta u tom stolcu.

Prvi mogući razlog, i veoma čest u mom slučaju, je nedostatak kvalitetnog sna noć prije. Snu se uvijek vješto odupirem bjesomučnim skrolanjem po stravično nezanimljivom sadržaju ili pak razmišljanjem o nepostojećim scenarijima, ne posvećujući pažnju mogućnosti da ću sutra biti pozvan na afterwork pivo gdje će mi se ta loša navika višestruko naplatiti. Šalu na stranu, nedostatak sna je širi problem i predstavlja mnogo veće prijetnje od neugodnog društva kojem ćeš izložiti dobroćudnog namjernika s kojim udaraš po Siesti, no u ovom je slučaju vrlo vjerojatno kriv za silovitu potrebu za drijemežom nakon prvog piva.

Drugi razlog je već mrski klišej, ali itekako točan i obeshrabrujuć. Nisi pio dovoljno vode. I ne, iako je pivo većinski sačinjeno od vode, ono se ne ponaša kao voda već suprotno – dehidrira tijelo koje ga konzumira. Dakle, logika za koju bismo svi voljeli da funkcionira, a ta je da će nas pivo hidrirati jer je tekućina, nikako ne drži vodu, stoga je treba piti. Prije, za vrijeme i nakon ispijanja piva, a izuzetno je bitno napomenuti da treba popiti čašu vode prije ispijanja tog prvog i presudnog piva, ako naravno ne želiš, i prije no što si planirao, čelom zamastiti stol za kojim sjediš.

(Friendly reminder – vodu treba piti svakodnevno i u poštenim količinama čak i u dane kad ne ideš na afterwork pivo.)

Treći i najzanimljiviji razlog je taj predivan, zavodljiv i svima drag hmelj. Postoje studije u kojima se tvrdi kako hmelj opušta tijelo, a kad u jednadžbu ubaciš i alkohol dolazi do rezultata s kojim je teško razmjenjivati udarce. Obojica opuštaju tijelo i vode ga prema slatkom pozivu sna, no ne zaboravi – u borbi si i nitko je neće voditi za tebe, tvoj sugovornik ima svoju Siestu za riješiti. U jednoj se od tih studija navodi kako nekoliko sati nakon konzumacije prvog alkoholnog pića dolazi do aktivacije hormona stresa koji ubrzava rad srca i stimulira tijelo, pa je moguće buđenje usred noći. To čak i ne mora biti loše, jer ako si tip osobe koji zaboravlja piti vodu vrlo je vjerojatno da se ne sjetiš ni posjetiti wc prije odlaska u krevet, a ovo je način na koji ti priroda kaže da si trebao.

Zanimljivo, ali prema mojim saznanjima ne postoji studija koja objašnjava zašto se nekome spava nakon sedmog ili osmog piva, svi se nekako fokusiraju samo na to prvo.

Preostaje još samo odgovoriti na zadnje pitanje, a to je zašto mi se uvijek nakon prvog piva, bilo ono laganijeg tipa kao spomenuta Siesta ili nešto zimskije kao Neon Stout, potkrade njih još sedam. Odgovor je očit – volim piti pivo u društvu ljudi koji sa mnom odrijemaju nakon prve čaše. Ne govorim o drijemanju u pravom smislu te riječi, nego onako, da desetak minuta u tišini gledamo u daljinu i pustimo da nas konobar razbudi pitanjem: “Hoćete presjeći hladnim Pop! lagerom da se dobijete malo?”. Onda već ide lakše.

Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; atelier ANII; Unsplash