Zašto otići na pivsku radionicu i druga glupa pitanja

Prosinac je. Energija je pri kraju, odmor neophodan. Nakon što kolektivno ispljujemo ovogodišnji zagrebački advent, jer to se mora, proslavit ćemo sve festivuse i opet za nešto manje od mjesec dana odbrojavati dane do ponovno prvih taktova Marije Carey u šoping centrima.

Tako to ide, iz godine u godinu, i u tome pronalazimo neko veselje. Obitelj, prijatelji, veliki računi za plin i bakalar na bijelo božićne su tradicije ovih prostora. I ne treba ih mijenjati, možda samo nadograđivati novim lijepim stvarima.

“Zašto ove godine nema klizališta na Tomislavcu, najbolje i najnezaobilaznije stvari adventa u Zagrebu, na kojem se nikad nisam klizao iako sam barem jednom kraj njega prošao, i zapravo ne poznajem nikoga tko je doista napravio krug po tom ledu” sad više ne mora biti tvoja prosinačka rečenica jer imaš stvarno bitnijeg posla. Pokrenuta je Pivska radionica Varionice i tamo možeš pričati i ispitivati do mile volje, ili dok ti netko ne pojasni da si dosegao milu volju i da bi to trebalo biti to zasad.

Ovo je koncept, jednostavan i odličan: Matija ili Davor pričaju bitne stvari o pivu, pivskim stilovima, povijesti tog pića, zanimljivosti, uz pokoju humorističnu doskočicu koje se ni mnogo fotogeničniji tipovi ne bi posramili.

A ti piješ i jedeš.

Da, tako je kako zvuči, ali postoji ipak neki red i smisao. Njih te dvojica vode kroz priču okusa i aroma, kako nastaju i kako ih se obuzdava, kroti i pospješuje. Uče te kako da i tvoje nepce postane zahtjevan konzument, kako da tražiš više od onoga što ti je u tanjuru ili čaši, kako da znaš prepoznati što ti se zapravo sviđa. Saznat ćeš i što bi ti se možda trebalo sviđati, barem objektivno, jer neka su piva s razlogom, poput svih standardnih piva Varionice, nagrađivana i ovjenčana lovorikama na prestižnim svjetskim natjecanjima, a suci koji su ih ocjenjivali također su sudjelovali na brojnim pivskim radionicama.

Možda će te privući ideja da postaneš pivski sudac. Možda će ti imponirati da sjediš rame uz rame s nekim od najvećih imena domaće gastronomije i somelijerstva koja su okupirala glavni stol na prvoj radionici održanoj ovog ponedjeljka. A možda ćeš samo na svom stolcu u tišini piti okrunjena piva, neometan žamorom i raspravama koji nastaju oko prezagriženog branjenja subjektivnih stavova (da, na ovakvim se radionicama nerijetko atmosfera užari).

Ako si od ove zadnje navedene vrste, jedino što bi te moglo omesti je šarmantno osoblje restorana Fino&Vino koje ti puni čašu i donosi dva slijeda hrane. Ta je hrana umjetnost za sebe, a prema sugestijama chefa i ekipe Varionice savršeno se slaže s pivom koje ti se u tom trenu nalazi u čaši.

I to je jedna od glavnih zadaća ovih radionica: voditi te da iscijediš i zadnju kap gušta iz onoga što piješ i jedeš. Goveđi jezik u umaku od gorušice, recimo, poetski se slaže s Pale Aleom, ali ti to ne znaš jer nisi bio na prošloj radionici. Možeš samo meni vjerovati da je zaista tako, ali to ne preporučujem.

Sporedna je zadaća da se zabaviš, probaš nešto novo i shvatiš zašto je svijet poludio za craft pivom. Romantična je to priča o pokušajima i promašajima, o trudu, znanju i upornosti, o poznavanju sirovina, o zabavi koja neminovno nastaje uz punu čašu – ne uskraćuj si tu priču.

Ono što će ti ipak biti uskraćeno je jedan detalj s prve radionice. Koje pivo savršeno ide uz sporo pečeno carsko meso, mekano kao putar, i korjenasto povrće u vlastitom soku? Neću ti reć’.

Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Varionica; Šime Lugarov; atelier ANII

back to top
back to top
Shares