Nagomilalo se već tekstova ovdje, družimo se često, pričamo o pivu, politici i geostrateškim razlozima vlastitog očaja, pa hajde da se ne lažemo – kad subotom ili nedjeljom ujutro kažeš “znači, ovo si više nikad neću napraviti” zapravo mi blijedo govoriš da idući vikend neće biti iznenađenja
Šanse da ćeš se izuti iz postola petkom navečer mjere se u troznamenkastim postocima jer radni je tjedan imao 17 dana, voliš kvalitetno pivo i slučajno si u šest različitih whatsapp grupa veleumskih istomišljenika koji se samo mogu posvađati oko toga hoće li večer započeti Pale Aleom ili odmah Neon Stoutom. I dobro, jer da oni doista nisu veleumovi bi li uopće bili tvoji istomišljenici? Upravo tako.
Ovim ću ti tekstom pomoći da pronađeš najsjajniji reflektor u tim whatsapp grupama i usmjeriš ga na sebe barem to jedno subotnje jutro dok istomišljenici grle porculanske posude s mobitelom u ruci.
Mamurluk je ljubitelju piva (i drugih alkoholnih pića) nešto kao automehaničar zaljubljeniku u Alfa Romeo – jedno bez drugog ne mogu, druže se prečesto za ukus obje strane, odnos im se temelji na relaciji ljubav-mržnja i jedan se od njih nažalost hrani nesrećom (ili stravično lošim odlukama) onog drugog. No, iako za spomenute alfiste nema bogznakakve pomoći, za nas pivoljupce ima lijeka, ili barem olakšanja.
“Pa samo nakon svakog piva popij čašu vode, kaj”, slušam već dobrih 17 godina, a i sam sebi sam to rekao bezbroj puta. To stvarno pomaže, ako se sjetiš to raditi, što je realno rijedak slučaj jer ako si u dobrom i zabavnom društvu runde će se okretati neprimjetno i čaša će ti stalno biti puna piva i nećeš se sjetiti popiti tu vodu između svake runde. Ipak, u gradskom arhivu se naleti na opskurne zapise s početka prošlog stoljeća koji svjedoče iskušavanju te teorije i ona je doista pomogla toj dvojici da preveniraju mamurluk. Navodno su se sjetili piti vodu između rundi piva jer tada nije bilo Masterchefa pa nisu znali o čemu bi pričali čitavu večer.
Nadalje, kad već do mamurluka dođe, a doći će, mnogi piju sportska pića koja nadomještaju elektrolite koje alkohol fašistoidno protjeruje iz organizma, uz to što također hidrira tijelo. To je djelomično točno jer su istraživanja pokazala da te elektrolite ne treba nadomjestiti baš odmah i pod mus, a sportska pića ne hidriraju tijelo ništa bolje od obične vode. Stoga, ako i dalje za mamurluk piješ samo vodu umjesto sportskih pića, ostaje ti više novaca za pivo.
“Klin se klinom izbija” je, čini se, samo izuzetno dovitljiv i podmukao slogan da te tvoji najmiliji, kojima ranjiv najviše vjeruješ, uvuku u slatki pakao daydrinkinga. Svoju ćeš agoniju samo prolongirati, tvrdi doktor Hall-Falvin s interneta, jer tijelo ćeš zapravo samo privremeno umrtviti i odgoditi neizbježno, a to je neugodna glavobolja praćena egzistencijalnom krizom i potragom za ključevima jer možda si ih ostavio u pivnici sinoć, iako živiš sam u stanu i nekako si ušao kroz ulazna vrata.
“Samo pojedi nešto masno i k’o nov si”. Djeluje. Barem meni.
Kava se isto često spominje kao dobar lijek za mamurluk, ali ja ga koristim kao lijek za život svakodnevno pa takve savjete uglavnom tretiram kao početak svađe. Razbudit ćeš se, da, ali direktno u mamurluk pa se zapitaj je li to zapravo pobjeda.
“Meni nema boljeg od dobre tjelovježbe odmah ujutro”. Ok, javi kako je bilo.
I na kraju – medikamenti. Neko je uvriježeno mišljenje da aspirini i ibuprofeni u ispravnoj i neprekomjernoj dozi rješavaju problem mamurluka i glavobolje, a ja ga iz vlastitog iskustva podržavam. Za mene, dakle, masni doručak šampiona i desertni ibuprofen zaliven kavom, što se gotovo nimalo ne razlikuje od bilo kojeg drugog dana minus mamurluk.
Današnja je lekcija sljedeća – sinoć si pio, danas istrpi. Narodnim lijekovima i ibuprofenom pomoći ćeš si u nekom postotku, ali ceh ćeš platiti sad ili za dva sata. Navečer Kićo, ujutro Slabinac, i tako će uvijek biti.
Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; atelier ANII; Unsplash