Dva postaju jedno – pitko, šik i hvale vrijedno

Gotovo ništa nije savršeno iz prvog pokušaja. Čak ni trenutna hrvatska vlada, po svemu inače bliska svjetskim vrhuncima, nije iz prvog pokušaja sva ministarstva dodijelila baš pravim ljudima. Pogriješi čovjek, društvo ga povuče. Na sreću svih nas nevjerojatno sretnih ovdje, tu pogrešku nastoji svakog dana ispravljati.

Tako je navodno i pokus dvojca Larry Sidor i Steven Pauwels bio osuđen na usavršavanje; iz čiste su znatiželje odlučili napraviti zanimljivu kolaboraciju i time pokrenuli craft novotariju. Naime, Sidor se kao majstor pivar u oregonskoj pivovari Deschutes specijalizirao za hmeljna piva, dok se Pauwels na čelu Boulevard Brewinga poigravao sa pšenicom. Tako je nastala White IPA – spoj American IPA-e i Belgian Wita.

Prvo od ta dva sjajna piva novom je dalo hmeljnost, a drugo začinjenost i osvježavajuću narav. U svoj su recept Sidor i Pauwels dodali limunsku travu, bijelu kadulju, korijander i narančinu koru, otišli svaki u svoju pivovaru i svarili svaki svoju verziju White IPA-e. Pogađaš, dva su piva bila međusobno prilično različita, što je logično, obzirom da je svaki majstor pivar istoj problematici pristupio na svoj način i iz svog kuta gledišta, no to je samo potaklo pivski svijet da ispita potencijal novonastalog piva koje pruža najbolje od oba svijeta. Mnogi su je narednih godina varili, prilagođavali, rastavljali na proste faktore pa opet frankenštajnski sastavljali, sve dok nisu dobili ono što White IPA danas jest – osvježavajuće pivo slojevitih kvaliteta.

Pet godina nakon početnog eksperimenta Sidora i Pauwelsa, točnije 2015. godine, Beer Judge Certification Program (BJCP o kojem sam već pisao, pročitaj ako nisi, super je) prepoznao je White IPA-u kao novi stil i uvrstio je na popis postojećih pivskih stilova, a sad je vrijeme da i ti saznaš što je to.

Stargazer. To je ime novog piva Varionice, a pripada stilu White IPA. Iza njega se krije stvarno kul priča koju ovdje neću prepričavati, sve je rečeno u opisu piva na stranici Varionice, no samo ću natuknuti da je riječ o ribi, struji, stremljenju ka zvijezdama i dalmatinskim izmišljenim riječima. Pardon, bodulskim izmišljenim riječima. Tomejto, tomato.

 

Dakle, Stargazer je pivo svijetle boje, bogato hmeljnim aromama naranče, limete, mandarine, kruške i klinčića (među ostalim začinima), po uzoru na pionire stila odrađena je američkim hmeljevima i belgijskim kvascem. Njega ćeš, uz pozamašnih 6.3% alkohola, svakako osjetiti u ovom pivu jer ga je doslovno nemoguće promašiti i baš on Stargazeru daje taj ton toliko specifičan za stil. Pivo je to koje, prema vlastitom iskustvu prošlog vikenda, skida boksačke rukavice, vješa ih o klin i golom pesnicom udara posred nosa aromom, okusom i punoćom. Svježina dolazi netom nakon i opušta osjetila da se resetiraju za još. Kao egzotično voće u čaši o kojem postoji neka sjajna mistična priča koja se širi usmenom predajom. Kao dobra javnosektorska afera koju su baš svi očekivali i njušili u zraku, ali je eto nitko nije još izvukao na svijetlo dana. Kao nepredvidivi MiG-ovi koji se ne uspijevaju othrvati gravitacijskoj sili i tendenciji pada, unatoč činjenici da bi trebali. Kao… Ma, najbolje da probaš sam.

Osjetit ćeš u White IPA-ma taj korijander iznad čaše, voćne estere i natruhe koštuničavog voća, ako se zaista potrudiš, no možeš mi jednostavno i vjerovati da ih ima. Karbonizacija može čak ići prema gornjem dijelu spektra, ali najbolje je kad je na srednjoj razini, a postotak alkohola može narasti i do broja sedam. Razina gorčine, popularno IBU, kreće se od 40 do 70 što je prilično gorko, i dobro da jest, jer ta se gorčina uvijek barem malo mora onako bratski, šakama i sa šljunkom u pesnicama, potući s belgijskim kvascem koji bi sve pretvorio u nešto slatkasto.

Uglavnom, White IPA je borba dvaju svjetova u čaši, svjedok i produkt dobrog spajanja dva u jedno i svakako pivo koje želiš degustirati opetovano. Zašto? Jer degustiranje/kušanje/isprobavanje nečeg novog vodi do novih iskustava, spoznaja i istančavanja ukusa, a ukus je kao novac – nema ga svatko. Zato uvijek budi na strani odvažnih koji istražuju jer oni svakako prije pređu cestu sa semaforom na gumb, između ostalih razloga.

Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; atelier ANII