Znaš ono kad, recimo Hladno pivo, izda bilo koji novi album pa se nađe sedmero ljudi od kojih svi imaju savršeno jasnu sliku što je Hladno pivo trebalo s tim albumom napraviti i zašto je to baš trebao biti još jedan Džinovski? Naravno da znaš, svi znamo barem sedmero takvih ljudi.
Problem je samo u tome što Hladno pivo nije trebalo ništa što nije htjelo. Dakle, široko im polje. Njihova glazba, njihova karijera, njihov album.
Otprilike slične norme vrijede za sve craft pivovare koje se uhvate u koštac s varenjem saisona. Postoje tu neka pravila, više smjernice, kojih bi se bilo dobro pridržavati da se ostvari naklonost publici, ali svako normativno odstupanje tumačit će se kao pjesnička sloboda, vjerojatnije nego promašaj. Pa evo ovako okvirno zvuči definicija piva saison: “Sezonsko ljetno pivo nastalo u Valoniji, belgijskoj pokrajini u kojoj se govori francuskim jezikom. Prvotno vareno na kraju zime kako bi potrajalo tijekom toplih mjeseci, stoga treba biti otporno, ali ne prejako kako bi gasilo žeđ i osvježavalo farmerska grla tijekom ljeta.”
Pastoralno pivo, reći će neki. Ruralno.
Karakterizira ga nizak postotak alkohola, lagano tijelo i visoka karbonizacija, a ispijatelj svakako može očekivati estere, začinjenost i iznimnu suhoću. I to bi bilo to od smjernica, a sve je ostalo na varijablama i osobnim preferencama majstora pivara.
Neki će se odati ubacivanju više hmelja, neki će mu dati snažnije i prisutnije tijelo, a treći će se pak pouzdati u kvasac, ovakav ili onakav, da odradi sve umjesto njih. Ništa od toga nije pogrešno ako je krajnji proizvod, taj saison, plod romantične improvizacije (pritom ne umanjujem vještine kojima majstor pivar svakako barata; improvizacija ovdje ne znači prepuštanje nasumičnom slučaju, već očekivanom razvoju situacije s minimalnim odstupanjima u ovom ili onom smjeru, a koja će uglavnom pozitivno iznenaditi sve prisutne u životnom ciklusu tog piva), dobro, pitko i osvježavajuće pivo.
Varionica je svoj saison začinila malaguetta paprom, a tu su još i floralne note, s natruhom klinčića. I sve to saison junački na leđima nosi i ponosno predstavlja u ovom pivu koje ima humanitarni karakter i dio je akcije Brewers against war.
Naravno, da priča ne bi bila prosta kao pasulj, upleće se biere de garda. Zvuči učeno, komplicirano i pomalo pretenciozno. Jednom riječju – zvuči francusko. Upravo tako i jest – biere de garda je zapravo saison, ali svaren na francuskoj strani granice i ime mu u doslovnom prijevodu znači “pivo koje je odstajalo, odlageriralo/staro pivo/pivo za odležavanje”. No, postoje ipak i manje razlike između dva bratska piva: biere de garda je zaokruženije, bogatije pivo, sladno orijentirano, podrumskih nota, kojem nedostaje začinjenost saisona. Neki će reći da saison ima taj belgijski štih koji izostaje u biere de garda, no to je i logično, budući da se saison vari s belgijske strane granice. Ili u Hrvatskoj, u Pisarovini točnije. Potejto, potato.
No, na trećim ili četvrtim stranicama raznih foruma javljaju se ljudi koji su navodno pili biere de garda značajnih začinskih crta, a svjedočili su i postojanju zaokruženih, slatkih i sladno orijentiranih saisona. Njihova su forumska imena čudna, a avatari uglavnom likovi iz mangi, ali nije fer na temelju toga sumnjati u istinitost njihovih svjedočenja. Radije ćemo iz njih nešto naučiti.
Dakle, lekcija je sljedeća: saison i biere de garda su nešto kao balkanski narodi – načelno ista stvar, ali međusobno se razlikuju u nijansama koje mogu i ne moraju postojati. Ipak, dosljedno usporedbi, neki će biti spremni do krvi se potući braneći te nijanse. Kojih uglavnom nema.
Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; atelier ANII; Unsplash
