Jedan od najvećih problema današnjeg društva je traženje smisla u svemu. Takav destruktivni način razmišljanja nerijetko vodi do tužnih misli, depresije, katatonije, osjećaja samoće u sobi punoj ljudi i generalno svega mizantropičnog. Stoga ne čudi što najsretniji ljudi, obično oni na poziciji moći stečene okrutnom i perverznom igrom demokracije, smisao kao relevantan parametar ičega kategorički odbacuju.
Takvom odraslom mentalnom sklopu treba težiti, a to dobro znaju američke majstorice pivarice. Vodeći se načelom inovacije kakvu samo ženska ruka može unijeti u donedavno notorno macho branšu, ubacile su u pivo šljokice. Naravno jestive i od strane američkog FDA (Food and Drug Administration) odobrene šljokice koje su na društvenim mrežama izazvale salve pozitivnih reakcija. Jer svjetlucaju, jasno.
Sad kad je većina tragača za smislom prestala čitati ovaj tekst mogu u miru nastaviti svoje smaranje tebe koji znaš da smisla ovdje, naravno, ima i to u nesagledivim količinama (:otpijam prvi gutljaj Pale Ale-a s malim prstom visoko u zraku:).
Dakle, šljokice su svjetlucava prašina koja uveseljava ljude već preko 30.000 godina; špiljski su ljudi koristili tinjac kako bi svojim črčkarijama po unutrašnjosti špilja dali svjetlucavi sjaj, a postoje dokazi da je svjetlucavi mineral hematit korišten kao kozmetika u prapovijesti. Iako se danas proizvode uglavnom od plastike, ove jestive koje se stavljaju u pivo ne sadrže nikakve štetne tvari po ljudski organizam, no ipak postoje dvije vrste jestivih šljokica: stvarno jestive (manje svjetlucaju jer sadržavaju 100% hranjive sastojke) i neotrovne (koje su napravljene od tinjca i metala, ne otapaju se u vodi, ali ne štete organizmu). Ove potonje su obično one dekorativne koje često nalazimo na hrani, ali ne izgledaju dovoljno primamljivo da bismo ih jeli već ih samo pomaknemo na rub tanjura da tamo svjetlucaju i zabavljaju nas.
I tu dolazimo napokon do smisla. Smisao je značenje nečega ili kompliciranije “ukupnost vrijednosti i svrhe nečega”. Smisao ili svrha piva sa šljokicama je jednostavno to da postoji i nudi izbor jer život je zapravo ništa drugo nego posljedični zbroj nasumičnih izbora, ne nužno ljudskih. Pivo sa šljokicama postoji jer može postojati, nema razloga da ne postoji i netko je čekao da se upravo to i takvo pivo pojavi jer samo u njemu može istinski, dubinski i iskreno uživati. Potpuno je jasno da je pivo mnogo više od tekućine koja gasi žeđ i uveseljava postocima alkohola; ono je i vizualni doživljaj, predmet žudnje u čaši, buduća sreća dok je čaša puna, trenutna dok se ispija i kolaž sjećanja kad odlaziš kući nakon veselog afterwork druženja s prijateljima kojima si pokušao objasniti da ne trebaju popiti pivo sa šljokicama ako ne žele, ali trebaju braniti pravo onoga koji želi da ga pije kad god i koliko god želi.
Sad kad je većina čitatelja želuca preosjetljivog za ovaj pseudoliterarni napoj iznad prestala čitati ovaj tekst, mogu se posvetiti još jednom puno opipljivijem smislu piva sa šljokicama.
Marketing. Marketing danas može značiti uspjeh ili propast brenda; odigraj krivo i razapet će te na društvenim mrežama, povuci prave poteze i stvorit će ti se sljedba, gotovo sama od sebe. Među stotinama pivskih stilova i podstilova, hazy IPA, milk stoutova i soura, postoji li logičniji marketinški potez od ubacivanja šljokica u pivo, snimanja visokorezolucijskog videa njihovih presijavanja u ionako predivnoj tekućini i preplavljivanja društvenih mreža bliještećim svjetlucanjem nečega što će, bez ikakve sumnje, privući hrpu lajkova i pritom polarizirati publiku i potaknuti rasprave? Mislim da ne postoji.
Osim što su uglavnom od plastike (ove nejestive), uništavaju naš okoliš, truju floru i faunu, ne razgrađuju se i nepovratno štete našem planetu, šljokice su potpuno nevina zabava (ove stvarno jestive pogotovo) koja ne bi trebala izazivati nikakve podjele u društvu. No, ne bi ni dobronamjerni kulinarski recepti objavljeni na internetima pa eto ipak najčešće završavaju s raspravom o nacionalnostima ili uvredama na račun njih. Stoga donesi jedini ispravan zaključak – šljokice svima i svuda, u pivu i oko njega, pa tko želi neka pije, a za one koji ne žele sretna vijest – piva bez šljokica i dalje ima višestruko puta više nego ovih s njima.
Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; Unsplash
