Ovih par stvari o pivu nisam čak ni ja znao
Nije slabo poznata činjenica da volim tu i tamo malo zabušavati, sjesti u sjenoviti kutak kad se bere grožđe ili vrtjeti odojka kad se betonira, ali čak je i mene zapanjilo koliko mi se malo toga da raditi u prvom tjednu nove godine. To je ono vrijeme kad su praznici prošli, proslavilo se sve što se trebalo i nije, pojelo se previše, popilo taman i sad je kao vrijeme vratiti se radnim obvezama. Apsolutni užas.
Nije slabo poznata činjenica da volim tu i tamo malo zabušavati, sjesti u sjenoviti kutak kad se bere grožđe ili vrtjeti odojka kad se betonira, ali čak je i mene zapanjilo koliko mi se malo toga da raditi u prvom tjednu nove godine. To je ono vrijeme kad su praznici prošli, proslavilo se sve što se trebalo i nije, pojelo se previše, popilo taman i sad je kao vrijeme vratiti se radnim obvezama. Apsolutni užas.
Vjerujem da se tako osjećaju i zastupnici kad se nakon petomjesečnog odmora njih 17 vrati u saborske klupe, a ostali odluče produljiti svoj boravak u prirodi. Koliko god odmaraš naprosto nikad nije dosta.
I zato ćemo se ovaj prvi tjedan u 2023. godini opustiti i počinuti uz manje poznate, ali barem jednako zabavne priče iz pivske povijesti. Da ne duljim s uvodom, krenimo redom.
Prva od njih tiče se uvijek zanimljivog broja pivovara u SAD-u. Naime, davne 1873. godine aktivno ih je bilo čak 4131, što je zaista fascinantna brojka s obzirom na to da je Civilni rat završio samo nekoliko godina ranije. Ipak, narednih je godina ta brojka vrtoglavo pala, uglavnom zbog prohibicije koja je, kako sam već pisao, ljudima htjela zabraniti sve što je lijepo u životu. No, kako je i to prošlo, broj američkih pivovara u konstantnom je rastu, čemu je uvelike pomogao i uzlet craft pivovara, a prošla je godina bila rekordna – preko 9500 aktivnih pivovara na prostoru SAD-a. Budući da SAD broji 50 saveznih država, sramotnom upotrebom kalkulatora došao sam do brojke od 190 pivovara po saveznoj državi! Toliko mi imamo županija po državi.
Znam koja je godina, da, sve se okreće i ništa više nije crno-bijelo. Imamo euro, nemamo granice, Lovren udara po Disneyu i pretpostavljanje nečijeg spola je opasna stvar. No, za potrebe ovog bloga moram naglasiti da se ova priča tiče žena. Navodno, prema nekim studijama, pivo potpomaže brz oporavak ženskog tijela nakon treninga, pospješuje gustoću kostiju i sprječava kognitivna oštećenja. Eto. Muškarcima valjda samo pomaže da se bolje osjećaju i da njihov nogometni klub pobjedi. Svakome nešto.
Na ozbiljnijoj strani spektra postoje i pivske tragedije, nažalost. Prije nešto više od 200 godina jedan je hrđavi željezni obruč na drvenoj bačvi jednostavno popustio. Događa se. No, problem je taj što je taj obruč držao bačvu visoku gotovo sedam metara da se ne raspadne. Raspala se i za sobom u katastrofu povukla još nekoliko takvih bačava. Rezultat je gotovo milijun i pol litara prolivenog portera po londonskim ulicama koji je odnio čak osam života. Pivovara Horse Shoe je zbog gubitka bila na rubu bankrota, a nakon incidenta ogromne su drvene bačve uskoro izašle iz funkcije u industriji.
U srednjem je vijeku dnevno ispijanje piva bila normalna pojava te se tretirala kao zdrava navika. Budimo iskreni, nije ni danas daleko od toga; ključna riječ je, kao uvijek i u svemu, “umjereno”, ali nitko nikoga ne gleda preko nišana ako kaže da svaki dan popije pivo. Ima li nešto ljepše od afterwork čaše Deep Divea u omiljenom kafiću s prijateljima? Naravno, dvije čaše, ali sjeti se – “umjereno”. Jer kad postotak alkohola nadjača količinu vitamina u pivu odjednom to “umjereno” počneš gledati u retrovizoru i odmičeš se od srednjovjekovnih uzusa, a znaš koliko ovaj narod drži do svojih tradicija.
I tako smo s veseljem i blago zanimljivom temom ušli u novu godinu – godinu u kojoj ćemo na policama trgovina cijene piva Varionice gledati u jednoznamenkastim brojkama, godinu u kojoj ćemo se dijeliti na one koji već računaju u eurima i one desno orijentirane, godinu u kojoj “gubimo svoj nacionalni identitet jer se dižu rampe na granicama”. Ima li (ovaj put iznimno) nešto ljepše nego zavaliti se u fotelju, otvoriti svježu bocu Pale Alea i gledati taj nacionalizam u retrovizoru?
Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; atelier ANII; Unsplash
