Zašto je mutno pivo popularno, oku ugodno i mutno?

Hazy ovo, hazy ono – trubio ti je već netko na tu temu, priznaj samom sebi. Uglavnom je to vjerojatno bilo u slučajevima kad si nakon posla htio samo popiti hladni Pop! lager i odmoriti uz manje primjetan ili čak nepostojeći zvuk trube, ali taj je jedan tip, koji je uvijek taj jedan tip, odlučio baš danas ugađati svoj puhački instrument u tvoje uho objašnjavajući ti zašto ti baš sad hazy ovo/hazy ono paše.

Najgore je od svega što je vrlo vjerojatno bio u pravu jer, realno, kome ne paše puna čaša mutnog nektara koji je taman toliko tekuć da ne bude hrana nego piće? Svakome, da, i uvijek.

No, iz svojih se mlađih dana sjećaš kako pivo mora biti čisto, one famozne zlatno-žute boje, bezokusno i u zelenoj ili smeđoj politrenki. Ovo te sad samo zbunjuje jer nema nikakvog smisla u sprezi s tvojih zadnjih 20-ak godina poznanstva s pivom. Kako je sad odjednom u redu da je pivo mutno?

Odgovor leži u tome da je oduvijek smjelo biti mutno, ali u određenim stilovima. Teško će te netko nagovoriti da piješ mutni njemački lager jer ti je jasno kakvo to pivo mora biti, a u tom će ti trenu biti jasnije i to da s osobom koja te na to nagovara ne bi trebao imati nikakve vrste poslova. S druge strane, osobi koja te nagovara da probaš recimo hazy IPA-u ili pale ale slobodno pokloni nekoliko minuta svog vremena i pusti njegovoj trubi da odigra par nota.

Ta će ti osoba spomenuti HBC 522 i HBC 472, eksperimentalna piva Varionice. O njima sam već pisao, ali s naglaskom na eksperimentalnim hmeljevima koji su svoj potencijal maksimalno iskoristili u tim pivima, no sad ću pomoću njih pokušati pojasniti zašto su neka piva mutna, baš kakva trebaju biti.

Iako živimo u začudnim vremenima i malo nas pojava može istinski iznenaditi, hazy pivo nije proizvod magije i druidskih koještarija, već je takvo zbog nefiltracije. Vidiš? Nisi nimalo iznenađen, iako riječ hazy izaziva neko vještačko strahopoštovanje. Ono mutno u mutnom pivu su samo čestice krutih tvari koje nisu ostale na stijenkama nekog filtera jer kroz njega pivo nije prošlo, a mogu biti sladne, hmeljne, kvasne, voćne… Često se u svrhu dobivanja mutnosti koriste i neslađene žitarice zajedno sa sladom, uglavnom pšenica i zob, ovisno o tome što majstor pivar želi postići, naravno.

Upravo gore spomenuti HBC 522 hazy IPA i HBC 472 double dry hopped hazy pale ale primjeri su mutnog piva koje je takvo zbog čestica žitarica, slađenih i neslađenih, te hmelja uz pomoć kvasca koji i dalje slobodnjačkim stilom tumaraju pivom i čine ga privlačnim poput gustog voćnog soka kojeg su naši nedavni preci iz nekog razloga s guštom pili prekrivenog šlagom. Prepoznatljiv je taj svilenkasti, puni osjećaj u ustima kojeg hazy piva ostavljaju, a i percepcija gorčine je kod njih drugačija. Budući da ta piva nisu suha, gorke note slabije dolaze do izražaja, a naglašene postaju hmeljne arome i okusi.

Iskusni hedonist sjetit će se Kolaboracije 2, voćne bombe iz radionice Nove runde, Zmajske pivovare i Varionice, koja je na svojoj mutnosti zahvaljivala velikim količinama marakuje i bijele guave ubačenim u pivo, ali i kvascu i hmeljevima, a rezultat je bio ponestajanje zaliha tog piva na svim skladištima u samo par dana.

Pred kraj ću dodati očito – jedno od najpoznatijih mutnih stilova piva je svakako weissbier, pšenično pivo, koje je većini nas iz ovog podneblja prvi davni susret s hazy pivom, iako ga nitko tada tako nije zvao, a nitko to ne čini ni danas. Svi smo bili ispred svog vremena, čini se.

Bilo kako god, hazy je riječ na koju se valja naviknuti jer ostat će na etiketama još jako, jako dugo. Žednih mutnog piva će uvijek biti sve veći broj jer se radi o proizvodu koje je, baš kako naslov sugerira, oku ugodan i poziva barem na degustaciju, a nerijetko rezultira trajnom zaljubljenošću u hazy pivske stilove. Na kraju, zar nisu upravo mutne stvari, uključujući i poslove, na ovim prostorima nekako najprivlačnije?

Tekst: Bruno Pavlek / Fotografije: Šime Lugarov; atelier ANII